Deseti Dan!

10 je dana proslo od operacije! Iako mi svi daju potporu (hvala vam) i govore kako je najgore proslo, ja ipak imam osjecaj da najgore tek dolazi... Danas sam cak i gladna bila :( Naravno, to nimalo nije pomoglo mog osjetljivom raspolozenju, al proslo je - sve prode, jel da?!
Ustvari sam isla u posjet svoj dragoj prijateljici pa me to oraspolozilo. To mi je bio prvi susret s nekim izvan najuze obitelji. Ako ne racunamo izlazak u ducan prije 2 dana (koji je nije bio nimalo zabavan, i rekordno kratak).
Jedina pozitivna stvar u svemu je sto nema boli. To me doduse malo i brine jer mislim da boli mora biti; jel to znaci da me to tek ceka?
Jos uvjek sam jako natecena, al modrice su skoro nestale. Usta naravno ne mogu zatvoriti a donja usna mi je 4x veca od gornje.
Najteze od svega je jesti - danasnji osjecaj gladi nije bio nimalo zabavan! Jogut je spasio stvar... Mama/Tata se trude sa sokovnikom i to je cool, al ipak malo pijem. Ne znam kako da se natjeram kad uvijek osjecam kao da je to cijeli projekt: prvo trebam pripremiti dovoljno siroku casu, pa onda hrpetinu pelena (maramice i/li salvete) pa onda i dobru podlogu ako se prolijem. Uz to se treba i dobro skoncentrirati s obzirom da usne nemaju osjecaja pa prislanjanje case postaje i matematicki racun; uf
Sad mi je tek neopisivo drago sto se ovaj kirurg u ZG odlucio za jednostavniji zahvat!

A, da ne zaboravim - strasno nesto se dogodilo prije nekoliko dana: moja malena je bila sa mnom u krevetu u udarila me glavom u obraz! Osim sto je to bolilo, pomakla mi je donju celjust! Tako sam se prestrasila i plakala i nisam znala sta da radim... Kad sam se konacno smirila skuzila sam da ako su gumice dovoljno fleksibilne da pomaknu donju vilicu u jednom smjeru, ja trebam biti dovoljno hrabra i vratiti vilicu nazad - i jesam! Doktor je objasnijo da su kosti sve fiksne i zavidane i ne mogu nigdje; jedina funkcija gumica je da vodi misice u novom smjeru. To znaci da se nista strasno ne bi smjelo dogoditi.
Kontrola mi je za 3 dana...

Sesti Dan - KUCI!

Jee, danas idem vani iz bolnice! Jedva cekam u svoj tus!!!
Jedino sto je malo uznemirujuce sto mi se krv opet pogorsala. Ne bas strasno, al ipak losije nego drugi dan od kada sam primila krv. Nadam se da ce se sada to moci popraviti kucnom prehranom...
Kazu mi cak da i dobro izgledam :) (slike cu uskoro staviti).

Izasla sam s istom kilazom s kojom sam i usla u bolnicu - za sada ok! Dobila sam ProSure za dodatak prehrani i stvarno cu se potruditi oko toga.

Peti Dan - gumice

Danas sam dobila stalne cvrste gumice! Dermatolog me je odve u svoju ordinaciju i prvo skinuo ove privremene gumice. E a tada mi je rekao da zinem! HaHa... Al njemu nije bilo smjesno pa je rekao ili da sama zinem ili ce mi on otvoriti usta - sama, molim! Isprao mi je zube i usnu supljinu i na moje iznenadenje stvarno nije bilo nikakve boli. Medutim meni je isto doslo jako lose (mucnina i vrtoglavica) tako da je taj postupak trajao malo duze... a to me ustvari i ljutilo! Je, lipo od njih sta su mi dali vrimena da dodem sebi prije nego oni nastave, al sta to sve duze traje meni je bila veca muka tako da sam ih i ja sama pocela pozurivati. Ma sve dobro zavrsilo samo su mi sada zubi tako jako stegnuti da slabije govorim (nerazgovjetnije) i teze mi je jesti. Zadnja dva dana sam jela sa spricom, al sada ni za spricu vise nema mjesta...

Al ima jos jedna veselija vijest - Andrea (moja mlada, 1.5g) je danas prvi put dosla kod mene!!! Do sada me se bojala :(

Treci Dan - KRV

Treci dan oporavka je malo strasniji - treba mi krv!
Ipak svi ovi nalazi nisu bas dobri. Navodno su mi (jako) niski trombociti i hemoglobin i krv se ne veze dobro (?).
U svakom slucaju sam primila dvije doze od po 350ml krvi. Malo sam bila nervozna zbog toga, al doktori su me uvjeravali da je to najbolje u ovom trenutku.

Drugi Dan

Cijelu noc sam spavala bez ljekova za bolove - mislim da je to super! Pokusala sam piti svoje tablete za otekline i modrice u smrvrljenoj verziji al to je bilo grozno. Ne znam koliko cu dugo to moci izdrzati. Svo osoblje u bolnici je super!
Lice mi zatrnuto i skaklje. Pokusam piti dosta tekucine (nadam se 2l dnevno) jer ce mi to pomoci s oteklinom. Malo setam, ali danas i na tome pocinjem raditi.
Upravo sam saznala da su mi niski trombociti, pa cemo vidjeti sto ce s tim biti...

Dan Operacije + prvi dan

Operacija je bila uspjesna! Al samo mi smeta sto “pusenje ni dozvoljeno u bolnici” je ipak samo na papiru, tako da mi je i operacijska kosuljica, iako cista i opeglana, ipak smrdila na dim cigareta. Nimalo higijenski ni ugodno! Ovo zasluzuje pismo G. Milinovicu

Sto se tice samo operacije, najzanimljivije je to sto nije bila tako komplicirana kako je moj originalni kirurg planirao: nisu radili LaFort I u tri dijela jer bi to dodano zakompliciralo zahvat i oporavak...
Gornju vilicu su podignuli za 3mm i uvuklji za 3mm, a donju vilicu su izbacili za 4mm! Uh! Jako sam natecena!

Prvo jutro poslije mi je bilo najteze jer sam morala ocistiti svu krv iz usne supljjne. Obavezan alat: baby cetkica za zube! Nakon toga sam cak uspjela jesti! Ortodont mi nije stavio gumice odmah, i time mi je olaksao disanje i pranje. Nakon 24h, ipak, sam dobila gumice da mi izvucu donju vilicu vani. Od tada pijem i jedem preko sprice.
(sa sobom ponijeti dosta papira)

na putu... za bolnicu...

Dosla sam tu prije 3 dana, i jutros mi je operacija - u 7:30 moram biti u bolnici, a ja bi tako rado popila jednu kavu...
Nervozna? Pa vjerojatno, al taj osjecaj je toliko vec dugo sa mnom da je postao kao druga priroda...

Javim se kad sve prode....

Estetika? NE!!!

Evo jedan post za sve one... znaju oni koji su:

Hvala Wired Lady!

Ovo NIJE za Proljepsavanje

“Sto mrzim kad ljudi automatski misle da nosim aparat i idem na operaciju iskljucivo da si “uljepsam svoj zivot”.

Varate se!

Nema sanse da bi se ja podvrgla ovoj proceduri: 2 godine (i jos…) nosenja aparata SAMO za ljepotu. Ne bas... aparat je samo ‘dodatak’ za glavnu rekonstrukciju sto me ceka, zvanu “operacija celjusti”, da bi se sprijecio zivot jada i boli.”

Ovo je isjecak iz bloga, osobe koja je prosla istu operaciju koja mene ceka i kad sam to procitala kao da mi je netko ukrao misli i osjecaje i objavio ih vec odavno. Vjerojatno se mi svi kandidati ovakve operacije tako osjecamo… i lipo je znati da ima netko tko ce ti dati potporu i razumjevanje, pa makar i ovom virtualnom svijetu.

I kako kaze Wired Lady, idem kod frizera za ljepotu. I sminkam se za ljepotu. A imam apart s poveznim gumicama u ustima vec 2 god. (+ jos sljedecih 6mj) da mi se vise ne koci vilica u sredini razgovora, i da mi vise ne preskace vilica dok zvacem, itd!

A kad mi djeca iz prvog razreda (kad idem pokupiti Emmu iz skole) upru prstom u usta i kazu “you have braces!”…

Kao i Wired Lady, samo sam to morala reci, i olaksati se!

ovdje mozete procitati original post: http://wiredlady.blogspot.com/2008/09/this-is-not-for-beautification.html

prije/poslije operacije - upute

...ma stvarno vise, moram prestati s ovim jer vec samu sebe izludujem!
U svakom slucaju, evo super stranica na koju sam naisla sa super savjetima za pripremu a posebno za oporavak od operacije:

http://www.jdnheidi.com/heidi/preop_guide.html

3-piece Le Fort I

Jucer sam pricala s kirurgom koji me je ovdje trebao operirati (bas lipo sta mi se javija) pa sam ga pitala sto je 3-pieces Le Fort I, jer je kirurg iz ZG bio zbunjen oko toga. Objasnio mi je da se moji zubi doticu (samo) u tri tocke i "jednostavnim" pomicanjem gornje i donje vilice taj se probem nece rijesiti. S toga treba gornju vilicu puknuti na tri (ili cetiri) dijela i time osigurati da se svi zubi paralelno spajaju.
I tako dok ovo pisem sve pokusavam vizualno zamisliti i lose mi dolazi - uf, necu vise ni misliti o tome!

Jos SAMO dva tjedna...nervoza raste...a svi ovi detalji mi bas i ne pomazu...